Volltext Seite (XML)
4- fc54 4- #4 *•* Kelch hrĕcha Bĕh pid dawa Do třećoh’, stwĕrtoh’ stawa, Duž b6j so jeho swjatosće! Wĕrowanski kĕrluš. (Časop. M. S. 1871, 14, I.) njebjes daty Ducho swjaty! P6j, swjeć moju wutrobu A daj čistu lubosć wĕstu K zbožownemu mandźelstwu. Boža hnada, dźiwna rada, Wjedła je naj’ hromadźe, Ty pak sylnje, njewotdźĕlnje, Wjazaj nĕtk naj’ wutrobje. Wachuj, žohnuj, wšĕdnje krćnuj Z tyćom kubła darjene A daj hnadu, zo naj’ k padu Žane zbože njenjese. Z twojim jasnym swĕtłom krasnym Hdyž so hrima a křiž přima, Z troštom wĕry posylnjuj. Wuč naj’ slĕdźić a so bĕdźić Za tej krćnu njebjeskej, Kiž tam rjana zakhowana Błyšći duši wĕrjacej. (Hapryl 1871.) Ćĕmne puće rozswĕtluj #4