— 485 — III. Spremberger Dialekt. Grodkojska rec. Luzki. Na Lufccynej görje pola Syjka su nega Lufcki swoj wjazym meli. W ten cas, hako woni hysce na tej gorje a wu njej bydlachu, beso raz jadyn bur wsykno swoje premozenje zgubil, ale bzez winy. Ten bur beso slysat, az we rozpadankach togo grodu, kenz nega serbski kral na tej gorje beso hobydlil, jogo poklad jo s’chowany. We swojej nuzy zebraso se, aby sei za nim kopat. Najperej pytaso sebi flack, gzoz menjaso najskerej ten poklad lazecy potrechis. Tos hugleda naprismo zelazne zur ja, te won wotcyni a prizo do dlujkego, samnego ganka. Akoz we nim nizi pol stundy pochojzil b§so, bywaso swetlej; toz hugleda nazdala nekake. ziwne zyweiika, kotarez sake mejachu cynjenje; nekotare teke grajachu a rejowachu. Gaz te Luzki se na njogo bechu dogledali, prizo jadyn wot nich, kenz mejaso wjeliku heju, a hoprasa jog, co by ksel. Ten burik zebra se a hupowjeda jom’ wsyknu swoju njegluku. Gaz dogronit büso, zaso ten ludk k njomu: Wem, az sy prawje gronil; tebje dej bys spomozone: kuzde prezpolnje buzo plon si dö jspy prichadas, tomu dejs jagly je sc das, potym mos jomu swoju hutrobu zjawis a wön buzo si twoje zydanje dopelnis. Gzoz pak by skomuzil jomu jagly predstawis, ga njeby nigdy wecej ku tebje prisel; w ten cas pak gledaj se, aby niga za nikul nie na tu göru wec njestupil, howacej by se si trasne koiicowanje dotyknulo. Ako to ten ludk beso hrjakt, zwignu se naraz trasne sumjenje a swarcanje, az nasomu burikoju se zeenu a gaz beso po chyli zasej se zmögl, namaka se we swojej spe. Nazajtfa w prespoldnjo 12 dojzo kradu ten zlubjony plon. Burik nasysi jog a huprosywsi sebje penjezy jich dosta. Wot togo casa prichadaso plon w kuzducke prezpoldnje a to zeso tak wsen cas, doniz bur se myslaso, az tych penjez ma dose. Na to skomuzi won plonoju jagly dawas a plon se wöcej njepokaza. —