Volltext Seite (XML)
— 483 — II. Muskauer Dialekt. Muzakowska narec. Wobin amjeny prync. W jednej wsy za Muzakowom jo byi raz bur ze swojeju zenskeju a dzowku; temu byta jedna baba prajila, az jego d£owka, jolik az do swarby z nikim nie cynic med a zadnemu xnuskemu gubku dad neb’dze, jare glucna bud£e. Teg’la wobehowa ju burik trece tri sebi, gdyz jo mel na roli aby howacej wence cynid. Aby ju z wocowu nepusdil, jo raz do slanja jeducy ju tri sebi na wozu mei, a ako na sesderaki rozpud jo dojdt, tod na raz wugledatej rjanego könja, a ten byl ryzy. Kon, coz wot trezpolnja how trignal, jo treey tri wozu begal, tej dzowey ruku woblizowat skobodnje na nju se wozerajucy. Ta göliea da sebi to rada lubid. Ako to ten köri widzel, jo k tej goliey prajil: „Zlub mi, coz pozydam. Dzejad mesecow minuto budu po tebje trid a ty budzes moja mandzelska; ale njesmejos wo tym nikomu, ako jeno swojej maceri piknud. Budzeslik tak, cynid, mozes nije wumoc, nebdzesli pak, dha se nam wsyknym zle pöjdze.“ — Gölica wulicy doma wsycko maderi; ta se na tem zwjeseli, ale ten clojek ako jo wot swojeje zenskeje wsycko zgonil, se zrudzi. Maderka skradzu wsycko k swarbi trigotowa. Dzejad mesec minulo, tod zawesde tri wozy su buroji trijeli, kuzdy woz ze styrimi konemi. Z teg’ jedneg’ woza zleztej stej dwe druzey, paroki krasnje wugotowane znosyli kofry a lodki do wjezy, tej druzey stej strojilej a detgo njej’ tralo, dha ta burska dzowka rjanje trigladzona stojecy cakala na nawozenju. Ten, ak jenT prajichu, az jog’ newjesta jo gotowa, skocy zwoza, wedze ju do swojeg’ woza a kaza starejsymaj tez do jedneg’ woza; do tredeg’ zesydali se te sluzomne a z rjeskotom wsycke su wujeli. — Ako do mesta su dojeli, tred krasnym grodom su zastali; ten nawozenja se jedrno prencowsku drastu zwobleka, potym su wsycke se do cyrkwje pödali k werowanju. Po wero- wanju byla welika göscina, coz jo trala az do wjecora. Potym 31*