A dokelž hišće njehotuje So z wody bĕła husyčka, Duž liška štomy wobhladuje, Na kotry by so powsnyła; A jako poł dnja nimo je, Na prečku puć so dawaše. „„Aha! nĕtk widźu njepotajnje Tu luhosć““, — woła libuška. „Ach!“ płače liška, — „njewuprajnje Sym zrudźena a mjerzaca, Zo žadyn štom we blizkosći Njej’ sylny dosć, mje njedźerži!“ Kak lesć a hnĕw a hańhu tajić Wĕ jebak a so wusprawnić, To chce ći tuta baseń prajić A pńdla na to dopomnić: Na jazyku &o nosy mĕd,* A we wutrobje samy jĕd. (Februar Knjez Hawł a čłowjek ponižny, Poł kraja jeho znaje; 70. Knjez Hawł. [43.] l^až Salomo bĕ bohaty Kak dobra luša dowĕrna So z wjetša přeco zjebać da.