-I- 42 Na tej žratwje zwjeselenu Kraholc hrabny sykorku; Wona škrĕči: „Našu jenu Morić je hrĕch z hanibu.“ Kraholc wrjesny: „„Aj, što wudawaš? Wjetši sy a wjetše prawo maš.““ Hajnik třĕli, zemja ržeše, Kraholc padźe trjecheny. „To by było“, hajnik dźeše, „Zo ty jowle z knjezom sy; Rozym, třĕlba to je swĕdčeř naš: „Wjetši sy a wjetše prawo maš.“ * * * Podĕišćenje, luhe dźĕći, Wopiše to přisłowo, Wono knježi mĕcnje w swĕći A je hrĕzba słabšeho: Hdźež pak pola ludźi z knjezom je, Tam tež nieprawdow kćnc njehudźe. (28. |7. 1848.) * 34. Borkawa a třečk. [22.] naju w swĕće runja njej’, Ja du na mjaso, ty na krej.“ Tak poča bĕrčo borkawa Na třečka a jom’ ruku da A chcyše z nim so stowařšiĕ A jako ĕeta spřeĕeliĕ.