■ 428 — Wćzher přistaji: „„Moja luba, mi pak je so nawopak na kraju zlĕ šlo, tam mje wusmorknjeja a wo zemju wrĕsnu; w mĕsće pak — kaž sym słyĕał — zawala našeho jeneho do najijeńšeho rubiška a tyknu je do zaka. To so mi lĕpje lubi, dyžli pola twojich burow.““ (Wokoło isso.) * 45. Moje pjenjezy ja hišce mam. . (Jordan, Čitanka str. 20.) ^ waj pućowarjej, nadpadnjenaj ducy wot rubježnikow, dyrbještaj jim cyłe zamoženje dać. Duž rjekny jedyn: „Nĕtk mćžemoj so božemje domoj wrććić khudaj kaž cyrkwinej myši a ducy kradnyć abo po prošenju hić.“ — „„Ani jene ani druhe““, wotmołwi tamny; „„moje pjenjezy ja hišće maml““ — „Ty hišće maš?“ dźeše jeho towařš: „hdźe na žiwym swĕće sy je skhowane mĕł?“ Wćn dosta wot- mołwjenje: „„Hlej, moja hłowa steji hišće na mojimaj ramjenjomaj strowa a mojej ruoy stej sylnej dosć a rozymitej dźĕło, kotrež wšitcy ludźo trjebaju a płaća, — duž luta rada, žana nuza.““ (Wokoło lszo.) — #4"*