Ź68 -I* *-ř- - - ■— -S-1* ł Pńj dom! p6j dom! Zwony zwonja, Wustup z teho podružstwa, i Twoje dz'ĕřo njech so skonja, Myto skioa njebjesa. 1 A kaž Bože sJćnčko jasne Błyšći so jich ijana mzda Za to wusywanje krasne Wot ranja do wječora. A kaž zrudnje zwony brinea K wutrobam a k pohrjebu, Z njebja zynki sobu klinea, Rĕča k nam rĕč trožtniwu: „Swleč so popjeł, swleč so ćĕło, Dźi dom, duša wĕrjaca, Što by tebi škodźić smĕło, Škrička Boža njesmjertna? Stawy njech we rowje tłaju, Njech so k pjeršći towařša, Nowe słćnčko w Božim raju Tebi, duša, zeskhadz'a.“ Hamjeń! sćeřpni na to prajmy, Hdyž Bćh žada dz'ĕlenje, A na tćn trošt spominajmy: Přez smjerć dźe so ze smjerće! <ie48.) 1-#