-J~ 201 -i- - •j* , •} ' Haj, pijedy hač bĕch stworjeny, A ležach w swĕde hubjeny, Bĕ ty so za mnje podał. Ja ležach w wulkej ĕĕmnosĕi, A ty bu moja jasnosĕ, Bu słĕnco, kiž mje rozswĕĕi, A da mi prawu krasnosĕ: O, tale swĕtłosĕ rozjasni Mi wšitko w mojej wutrobi, Zo ničo njeje ĕĕmne. O, kak je tole wopaki, Zo tajke dźĕĕo jasne, Tu leži w žłobje na syni, Hdźež brachuje wšo kra*ne; Mi somot, drastu židźanu A ijanu, złotu kolebku Mĕĕ dyrbjało to dźĕĕo. Duž wzmiĕe preč to syno mi, A tež tu słomu prostu; Ja jemu tam ze zahrodki, Hdźež pyšne kwĕtki rostu, Chcu přinjesĕ ijane rĕžički, Tež hwĕžki, mĕdre fijałki, A chcu je k hłowam nasłaĕ. i Dwĕ ijanej bĕłej liliji | Chcu na stronje tam stajiĕ, I