: -*-¥ Duž wrĕšćeć poča nĕšto z kuta: „Hdźe chceće bjez nas towařški? 0, waša krasnosć njej’ tak kruta, Zo njebyšće nas trjebali*. Naš puć so k wašom’ přizamknje: My smy te škleńcy lĕkařske. (Wokolo 1842.) u * Po holanskej narĕči za: trjebałe. * 2. Mucha a wolša. ;-a rĕcy muška zejbrawje A žiwjenja so zraduje; To šelma wĕtřik wuhlada A syči: čakaj prćzdnica! Wćn z połnej bubu zaduny A muška padźe do žołmy. Duž wboba tyšnje zynčeše: „Ach ruče, ruče pomhajće!“ A muški, bručki, mjetele Tam pře nju žałosćacbu wšĕ A dźachu w swojej mudrosći: Stć čołmik nĕtko natwari? „0 błazni!“ wćlša susodna Na brjozy stejo zawoła: „Stćž pornbać njewĕ na mĕsći, Tćn pomocy čas skomudźi!“