Volltext Seite (XML)
l’rčiu list s. japoštoła Pawoła na Korinthskicli, 7. 261 sebity dar wot Boba: jedyn tak, drulii pak hinak* 8. Praju pak nježenjenym a wudowam: Derje je jim, jelizo tak wostanu, kaž ja. 9. Jelizo su njezdźeržliwi, njech do mandźelstwa stupja; lepje je so wudać, dyžli so horić.* 10. Tym pak, kotřiž su w mandźelstwje zjednoćeni, přikazuju, nic ja, ale Knjez, zo by žona wot muža so njedźĕlila. Mat. 5, 32; 19, 9; Mark. 10, 9; Luk. 16, 18. 11. Je-li pak so dźĕliła, njech wostanje njewudata, abo njech so z mužom zjedna. Tež muž njecli žonu wot so njepušći.* 12. Druhim pak praju ja, nic Knjez: Ma-li bratr njewĕriwu žonu, a zwoli-li wona z nim bydlić, njech ju wot so nje- pušći. 13. A ma-li wĕriwa žona njeweriweho muža, a zwoli-li won z njej bydlić, njech muža wot so njepušći;* 14. Přetož swjatosćeny je njewĕriwy muž přez wĕriwu žonu, a swjatosćeua je njewĕriwa žona přez wĕriwelio muža; hewak bychu waše dźĕći nječiste byle, nĕtko pak su swjate.* STAW YII. Pawol rozwuča Korintliskicli wo mandźelstwjo a jelio wužiwanju a njerozdźčloiimym zwjazku; nježenjenym poručuje knježnistwo, a praji, kak ma so wčriwy z njewĕriwej mandźelskej zadźeržeć, a zo by koždy w postajenju zwostał, w kotrymž bu powolany. Knježnistwo staja mandźelstwu do prždka; po mužowej smjerći je žona sw'O- bodna, zo by so wudała, komuž chce. Wo ĕimž pak mi pisašće, je derje za člowjeka, zo žonskejc so njedćtka; 2. Kurwafstwa dla pak njech ma kćždy swoju žonu a kćžda njecli ma swojeho muža* 3. Žonje njech muž čini winowatosć, podobnje pak tež žona mužej.* 4. Žona nima mćc nad swojim ćĕlom, ale nmž. Tohorunja tež muž nima mćc nad swojim ćĕlom, ale žona.* 5. Kjezarjekńtaj sebi, khiba po zwolenju wobeju na čas, zo byštaj so podałoj k modlenju, a zaso so zjednoćtaj, zo by waju djaboł njespytowal waju njezdźeržli- wosće dla.* 6. To pak wam praju jako dowolenje, nic jako poručnosć.* 7. Přetož chcu, zo byšće wšitcy byli, kaž ja sam; ale kćždy ma swćj wo- VII. 2. K napomiuanju, zo bycliu kurwařstwa so zdalowali, pristaja s. I’awoł powučenje wo mandźelstwje a knježnistwje. Zda so, zo bĕchu nĕkotři jeho słowa, z kotrymiž knjezniske ži- wjenje khwaleše, tak zrozymili, jako by wone winowatosć było a mandźelstwo z cyła hrešne. lo- hodla powuči s. Pawoł Korinthskich wo tejle wažnej wĕcy, a praji najprjedy, zo je derje, žonskeje so njedotkać, t. r. zo koždy lože k dospołnosći a k zbožnosći přińdźe, kiž so njezeni, zo pak je za koždeho, kotryž zdźeržliwy być njemćže, mandźelstwo dowolena, haj dobra wĕc, zo by z kurwařstwom njezhrĕšił. — 3. Mandźelstwo wužiwać je dowolene, liaj najbćlo winowatosć. — 4. W mandźelstwje přepodataj sebi mandźelskaj prawo na swojej ćĕle, a jedyn knježi nad ćĕłom druheho, tak jako nad swojim. — 5. Jeno hdyž wobaj do tolio zwolitaj, mćžetaj na čas zdźeržliwaj wostac, wosebje hdyž mataj wyšše winowatosće a hdyž duehowny wužitk pytataj. — 6. To, zo so na cas wužiwanja mandźelstwa zdźeržitaj, a potom sebi je zaso dowolitaj; to ja radźu, zo njebyštaj wot cežskich spyto- wanjow byłoj předobytaj, njezakazuju pak, zdźeržliwosć tež za cyłe žiwjenje sebi slubic. 7. Přeju drje sebi, zo byšće wšitcy zdźeržliwi byli, kaž ja, tola k tomu słuša wosebita hnada Iloža, kotraž w tom wobstoji, zo B6h mjasne nakhilnosće wosłabi a m6c ducha za to posylni. — Jelizo su jich nakliilnosće tak sylne, zo je předobyć njemćža, njech do mandźelstwa zastupja, dokelž hac runje je mandźelstwo njedospołniše dyžli knježnistwo, je tola lĕpše, dyžli njepřestawace žadanje za skutkami nječistoty. — 11. Mandźelstwo mjez křesćanami je njedźĕlomne. Jelizo pak dyrbještaj so muž a žona z wažnych winow dźĕlić, njesmĕtaj do noweho mandźelstwa stupic, ale dyrbitaj so mjez sobu wujednać, a njeje-li to mćžno, dźĕlenaj wostać, dokelž mandźelski zwjazk mjez nimaj wostanje a njedowoli drulie mandźelstwo. — 13. Hinak pak sudźi s. japoštoł wo mandźelstwje mjez wĕriwymi a njewĕriwymi, mjez křesćanami a pohanami; tu pak rĕči won wo tajkich mandźelstwach, do kotrychž dwaj njewĕriwaj stupištaj, z kotrejuž jedyn křesćanstwo přija. Tuž sudźi Pawoł, zo křesćan njesmĕ bjez winy mandźelstwo dźĕlić, chce-li polian z nim w pokoju wostać; jelizo pak pohan nochce, zo by mandźelstwo dale wobstało, a so dźĕli, njeje tež křesćan dale zwjazany. — 14. S. japoštoł wttči, zo z wnžiwanjom tajkelio mandźelstwa wĕriwy njewĕriwemu wot swojeje swja- tosće sobudźĕli, a jeho tak zwonkownje, po ćĕle swjatosći, a tele swjatosćenje po ćĕle mćže jeho